Petar Marjanović – ZAPISI TEATROLOGA

Novi Sad, Sterijino pozorje, 2006. – 412 str. – ISBN 86-85145-03-1

Mala istorija srpskog pozorišta XIII-XXI vek, objavljena 2005, čak i za relativno obaveštene, bila je prilika da saznaju mnogi novi podatak, a pre svega da ono što su manje ili bolje znali nađu, prvi put objedinjeno u jednu celinu. Nova Marjanovićeva knjiga, naslova koji sam sobom ne obećava previše, prilika je, uz pročitavanje ili ponovno pročitavanje ozbiljnih teatroloških studija, (i) da se bolje upozna autor Male istorije. Naravno, ne samo preko precizne Beleške o autoru, u kojoj su nabrojani svi pozorišni poslovi dr Petra Marjanovića, ili kroz dopunjene verzije već objavljenih tekstova iz teorije i istorije pozorišta u odeljcima Mitsko i epsko u drami, Estetika pozorišta (gluma), Estetika pozorišta (režija), već, pre svega, preko komentara sopstvenih izabranih kritika objavljivanih između 1980. i 1982. godine.

Ove komentare, a za razliku od kritika, pisani su u rasponu od četvrt veka – od 1980. do 2005 – Marjanović će, kako sam svedoči po savetu Jovana Hristića, nasloviti Bio sam pozorišni kritičar „Politike“. No, ne samo kritičar Petar Marjanović. Komentarima, od kojih su neki pisani i dve i po decenije naknadno, „raskrinkana“ je ili je bar osvetljena iz drugog ugla i profesija pozorišni kritičar.

U ovim komentarima, ne u kritikama – kritike nam pokazuju angažovanog ocenjivača koji se trudi da ono što procenjuje stavi u više-manje objektivan društveni i pozorišni kontekst, da se koliko je to moguće prema pozorištu odnosi nepristrasno – vidimo drugačijeg Petra Marjanovića, aktivnog sudeonika pozorišnih zbivanja koji i sam, kao i oni čija dela procenjuje, očekuje da bude pohvaljen i pravilno shvaćen. Koji je, kao i svi u teatru, sujetan i osetljiv. Koji se, za pohvale što ih dobija, zadovoljava argumentacijom na nivou proste tvrdnje; a za izrečene kritike na svoj račun, očekuje, i ne dobija ih, ozbiljne i ubedljive dokaze. Petar Marjanović je, naime, u ovoj knjizi u odeljku Bio sam pozorišni kritičar „Politike“, ispisao mnogo toga čega, bar u dijalogu sa samim sobom, svaki kritičar jeste svestan, ali se ne usuđuje da javno kaže.

Iz recenzije Dejana Penčića-Poljanskog