Svetislav Jovanov – JUNAK I SUDBINA : Poetika nemačke romantičarske tragedije

Biblioteka Sinteze, Knj. 6 
Urednik Milivoje Mlađenović 
Novi Sad, Sterijino pozorje, 2011. – 288 str. – ISBN 978-86-85145-28-5  

Tematski okvir ove studije je istraživanje fenomena subjekta i žanra, a konkretan predmet predstavlja odnos između junaka (manifestacije subjekta) i sudbine (manifestacije poretka) u tragediji kao žanru par excellence – i to na primeru njenog poslednjeg celovito ostvarenog obrasca – nemačke romantičarske tragedije. U uvodnom delu autor formuliše opšte metodološke postavke teorije žanra, a potom daje istorijsko-kritički pregled osnovnih elemenata i odnosa u žanrovskim obrascima antičke i Šekspirove tragedije. Potom, u središnjem delu studije, analiziraju se elementi junaka i univerzalnog poretka ili sudbine – drugim rečima, relacija tragičkog sukoba – u reprezentativnim tragičkim ostvarenjima nemačkog romantizma: Egmontu Johana Volfganga fon Getea, Valenštajnu Fridriha Šilera i Dantonovoj smrti  Georga Bihnera. Cilj studije Svetislava Jovanova je da se pokaže kako su tragičari nemačkog romantizma – težeći da, s jedne strane, prikažu sukob modernog tragičkog junaka kao potpuno autonomne, slobodne i samosvesne individue s istorijom kao novom sudbinom, a da, s druge strane, za uobličenje takvog sukoba iskoriste obeležja junaka i sudbine tipična za antičku i šekspirovsku tragediju – odlučujuće uticali na razvoj i perspektive moderne tragedije, a time i na moderno shvatanje subjekta i žanra.

O AUTORU
Svetislav Jovanov (1953, Jazak), diplomirao dramaturgiju na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu 1975, magistrirao 1991. i doktorirao 2011. temom Subjekt i žanr u romantičarskoj drami. Bio je dramaturg i urednik u dramskom programu Televizije Novi Sad, urednik „Vremena knjige“, direktor Drame SNP-a (2000/2001), zamenik upravnika istog pozorišta (2003/2004) i direktor Drame na srpskom jeziku Narodnog pozorišta u Subotici (2004-2007). Sada radi kao dramaturg u Srpskom narodnom pozorištu. Obavljao je funkciju selektora Sterijinog pozorja (1998-2000), član je redakcije časopisa Scena, urednik izdavačke delatnosti Sterijinog pozorja, a od 2010. član Umetničkog veća Pozorja. Od 2005. predsedava žirijem nagrade za dramsko stvaralaštvo „Borislav Mihajlović Mihiz“. Član je Asocijacije pozorišnih kritičara Srbije i Srpskog književnog društva. Od 2011. je predsednik Srpskog centra Međunarodnog pozorišnog instituta i član International Playwrights’ Foruma u okviru ITI.
Objavljene knjige: Rajski trovači (eseji o dramaturgiji razlike), Beograd 1987; Jeretik u oltaru (imaginakcije), Vršac 1994; Obmanuti Eros (žensko pitanje u srpskoj drami), Beograd 1999; Šekspir, Kot i ja (antiteatrološki eseji), Kraljevo 2003. Sastavio je (s Vesnom Jezerkić) antologije Predsmrtna mladost: Antologija najnovije srpske drame 19952005, I deo (Novi Sad 2006) i Istorija & Iluzija: Antologija najnovije srpske drame 19952005, II deo (Novi Sad 2007). Priredio knjigu drama Borislava Pekića Roboti i sablasti (Novi Sad 2006) i Drame Marija Vargasa LJose (Zrenjanin 2010). Ostale autorske knjige: Piknik na Golgoti (svetska književnost Borislava Pekića), Beograd 1994; Čas lobotomije (enciklopedijski zverinjak Danila Kiša), Beograd 1997; Rečnik postmoderne, Beograd 1999.

Izvedene drame: Daleko od Pešte (Kikinda, 2000), Četiri male žene (dramatizacija romana LJiljane Jokić-Kaspar; Zrenjanin, 2006) i Roboljupci (dramatizacija Pekićevog Zlatnog runa; Vranje, 2010).

Dobitnik je Sterijine nagrade za teatrologiju za 2000. godinu.