Miroslav Radonjić (Užice, 1936-Novi Sad, 2025)
Napustio nas je još jedan od doajena našeg pozorišta i veliki prijatelj Sterijinog pozorja, Miroslav Radonjić, teatrolog i pozorišni kritičar.
Diplomirao je 1959. jugoslovensku književnost i srpskohrvatski jezik na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Magistarsku tezu Savremena jugoslovenska drama na sceni Srpskog narodnog pozorišta (1945–1965) odbranio je 1972. na Filološkom fakultetu u Beogradu.
Od 1960. do 1972. radio je u Sterijinom pozorju najpre kao bibliotekar, a potom kao sekretar. U Pokrajinskom sekretarijatu za obrazovanje, nauku i kulturu radio je 1972/73. kao samostalni savetnik za kulturu i međunarodne odnose. Na čelu Pozorišta mladih bio je od 1973. do 1981, kada je postao sekretar osnivačkog odbora Pozorišnog muzeja Vojvodine. Od 1982. radio je kao viši kustos, zatim od 1990. pa do penzionisanja, 2001, kao muzejski savetnik u toj kući. Odlaskom iz Sterijinog pozorja nastavio je da učestvuje u skoro svim njegovim programima. Dok je bio upravnik, Pozorište mladih je pretežno postavljalo domaća dramska dela na repertoar, a formirana je, pored postojeće lutkarske scene, i „živa scena”. U Pozorišnom muzeju Vojvodine bio je od samog nastanka. Doprineo je njegovom formiranju i uobličavanju rada i do odlaska u penziju aktivno učestvovao u svim segmentima rada Muzeja: u izdavačkoj delatnosti bio je urednik više publikacija, a od 1982. do 2001. bio je urednik „Almanaha pozorišta Vojvodine”; učestvovao je u organizovanju mnogobrojnih naučnih i stručnih skupova; autor je više izložbi i pratećih kataloga (Traedokomedija, Milka Grgurova, Portreti glumaca (1861–1914), Trifković na sceni, Laza Kostić). Učestvovao je na mnogim skupovima, više puta je bio selektor, voditelj okruglih stolova kritike, član i predsednik žirija domaćih i stranih pozorišnih festivala.
Tekstovi su mu objavljivani u mnogim domaćim i stranim listovima, časopisima, zbornicima i monografskim studijama. Priredio je za štampu zbornik radova O multimedijalnom teatru 1989, zatim monografiju Zmajeve dečje igre 1992, drame Miroslava Antića u njegovim Sabranim delima: Parastos u belom 1998, sa Mirjanom Drčom njegovu antologiju kratkih priča Beskrajna predstava 2001. i fototipsko izdanje knjige Ilije Ognjanovića Grobovi znamenitih Srba što su im kosti u Novom Sadu ukopane 1999. Za scensko izvođenje adaptirao je dramu Ludviga Volkera i Garstona Krikera Maksimilijan Zviždukalo.
U Dramskom studiju Mire Banjac predavao je od 1994. do 1996. istoriju pozorišta i drame. Dobitnik je više nagrada i priznanja: Stražilovo 1988, Iskra kulture Vojvodine 1996, Zlatne značke KPZ Srbije 1996, Zlatne medalje „Jovan Đorđević“ 2011. i drugih.