STERIJINE NAGRADE ZA NAROČITE ZASLUGE NA UNAPREĐENJU DOMAĆE POZORIŠNE UMETNOSTI I KULTURE (STERIJINE NAGRADE ZA ŽIVOTNO DELO)
Upravni odbor Sterijinog pozorja na sednici održanoj 21. februara 2025. na predlog Direkcije Pozorja odlučio je da se u godini, kada se održava jubilarni 70. festival, dodele dve Sterijine nagrade za naročite zasluge na unapređenju domaće pozorišne umetnosti i kulture (Sterijine nagrade za životno delo): Radomiru Putniku i Svetozaru Cvetkoviću.
Ova nagrada ustanovljena je 1965. godine i dodeljuje se periodično najznačajnijim stvaraocima koji su ostavili neizbrisiv trag u razvoju, afirmaciji i promociji pozorišne umetnosti, dramske književnosti, teatrologije i kritike na prostorima bivše Jugoslavije. Neki od dosadašnjih laureata su: Hugo Klajn, Miroslav Krleža, Petre Prličko, Mira Stupica, Ranko Marinković, Marija Crnobori, Aleksandar Popović, Ljuba Tadić, Mira Banjac, Milena Zupančič, Ljubomir Simović, Dušan Kovačević, Svetlana Ceca Bojković…
BIOGRAFIJE NAGRAĐENIH
Radomir Z. Putnik rođen je u Odžacima 9. jula 1946. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Vršcu. Diplomirao je dramaturgiju na Akademiji za pozorište, film, radio i televiziju u Beogradu 1972. godine. Od 1972. godine do 1976. godine je bio urednik pozorišne i filmske rubrike u listu Književna reč. U Televiziji Beograd je radio od 1974. kao honorarni dramaturg Dramske redakcije Prvog programa. Od 1978. je bio urednik u Dramskoj redakciji, a od 1983. urednik u Redakciji igranog programa do 1993. godine i od 1997. godine. U međuvremenu je bio direktor Drame Narodnog pozorišta u Beogradu (1993–1997). Od maja 1999. do avgusta 2001. godine bio je glavni i odgovorni urednik Umetničkog programa RTS-a. Bio je i pozorišni kritičar Trećeg programa Radio Beograda (1974–1993) i Politike (1986–1993) i glavni urednik časopisa Scena (1990–1994). Od septembra 2001. do jula 2003. godine radio je na mestu urednika Kulturno-umetničkog programa RTS–TVB. Od jula 2003. je bio dramaturg BK Telekoma. Od 16. novembra 2005. je u starosnoj penziji. Živi i radi u Zemunu.
Objavio je više knjiga poezije, proze, teatroloških i dramaturških ogleda, napisao je petnaestak drama prikazivanih u profesionalnim pozorištima i na televiziji, autor je više dramatizacija i adaptacija književnih dela za pozorište i televiziju, kao i televizijske serije „Kraj dinastije Obrenović”.
Napisao je oko 1.500 kritika pozorišnih predstava i književnih kritika za Treći program Radio Beograda. Deo kritika je objavljen u dnevnoj štampi (Politika, Politika ekspres, Dnevnik, Večernje novosti) i književnim listovima i časopisima (Delo, Treći program, Letopis Matice srpske, Književnost, Savremenik, Polja, Bagdala, Koraci, Sveske, Teatron, Ludus, Književna reč, Književne novine, Književni list…).
Dobitnik je više stručnih i javnih priznanja, od kojih su najznačajnija: Zlatni beočug KPZ Beograda, Zlatna značka KPZ Srbije, Vukova nagrada, Lovorov venac, Statueta „Joakim Vujić“…
Svetozar Cvetković rođen je u Beogradu 1958. godine. Diplomirao je 1980. godine glumu na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu. Iste godine priključio se ansamblu Pozorišta Atelje 212 gde i danas radi kao glumac. U međuvremenu sarađivao je sa mnogim pozorišnim trupama i pozorištima u Zagrebu, Novom Sadu, Mariboru, Splitu, Somboru, Sarajevu, Budvi, Podgorici.
Igrao je u preko 100 dugometražnih filmova, TV serija, TV drama, koje su uglavnom producirane u bivšoj Jugoslaviji i Srbiji, dok su neke rađene u inostranstvu. Radio je sa filmskim rediteljima koji su bitno uticali na profil jugoslovenske kinematografije – Živojin Pavlović, Stole Popov, Dušan Makavejev, Goran Paskaljević, Miša Radivojević, Aleksandar Petković, Goran Marković kao i sa nekim značajnim svetskim autorima i autorima iz tzv okruženja – Franko Rosi, Enki Bilal, Goran Rebić, Srđan Vuletić, Dimitri de Klerk.
Gostovao je u različitim pozorišnim produkcijama kako u Jugoslaviji, tako i u Kanadi, Austriji, Švajcarskoj, Engleskoj, Sloveniji i Hrvatskoj.
U poslednjih 40 godina nagrađivan je za glumački rad na svim važnijim festivalima u Jugoslaviji, Srbiji, kako filmskim, tako i pozorišnim, između ostalih 3 Sterijine nagrade.
Dobio je nagradu za najboljeg glumca na festivalu u Magdeburgu za film Gorila se kupa u podne 1994. kao i nagradu kritike za najboljeg glumca u Hjustonu za film You go to my head.
U pozorištu Atelje 212 kao i na drugim scenama u zemlji ostvario je preko 50 značajnih uloga u modernom pozorišnom repetoaru sa najznačajnijim rediteljima domaće pozorišne scene – Dejan Mijač, Tomaž Pandur, Vida Ognjenović, Ljubomir Draškić, Alisa Stojanović, Nikita Milivojević, Jagoš Marković, Boris Liješević, Ana Tomović, Tomi Janežič, Zoran Ratković, Mira Trailović…
Učestvovao u produkciji i organizaciji obnavljanja veza sa teatrima na prostoru Jugoistočne Evrope sa Slovenskim narodnim gledališčem u Ljubljani, HKD Rijeka, Dramskim teatrom iz Skoplja, Kamernim teatrom 55 iz Sarajeva.
Godine 1997, od strane odbora Skupštine grada Beograda, postavljen je na mesto upravnika Pozorišta Atelje 212. Na tom mestu je bio 12 godina, do kraja juna 2009. godine.
Dobitnik je tri Sterijine nagrade za glumačka ostvarenja 1997. (Banović Strahinja u istoimenoj predstavi Grada teatra Budva), 2001. (Otac Jegor, Jegorov put Grada teatra Budva) i 2004. (Karl, Amerika, drugi deo Ateljea 212).
Nagrade će biti uručene 3. juna 2025. na svečanom zatvaranju 70. Sterijinog pozorja.