32. JUGOSLOVENSKE POZORIŠNE IGRE
26. maj – 3. jun 1987.
Jovan Sterija Popović
RODOLJUPCI
režija Dejan Mijač
Jugoslovensko dramsko pozorište, Beograd
Pred nas izlaze odabrani primerci vojvođanskog građanskog srpstva, karikaturalni u svakom pogledu, i što dalje to više nagrđuju svoju pojavu, a ipak ni jednog časa ovo pozorje ne prelazi meru, ne pravi komičan kapital od karikature, ne zaboravlja svoj u osnovi ozbiljan predmet. Pa, ni kada se na scenu postavljaju žive slike iz mitologije srpske istorije, ti prizori, karikaturalni takođe, ne vređaju dobar ukus niti se poigravaju sa nacionalnim osećanjem. Projektovani kroz plitku šićardžijsku svest rodoljubaca, mitovi gube svoj smisao, pretvaraju se u nešto lažno, prazno, paradno i dekorativno, kao što su to mađarske ili srpske kokarde na njihovim grudima.
Feliks PAŠIĆ
Ni u jednoj predstavi prije Mijač nije toliko preinačavao Steriju. Sažimao ga je da dobije vodviljski virovit i brz protok dramske radnje, ali ga i dograđivao uzbuđujućim nijemim slikama koje pokazuju kako najbolje vrijednosti tradicije jednog naroda u kovitlacu i društvenom metežu bivaju svrgavane i devalvirane.
Ni u jednoj predstavi Mijač nije otišao tako daleko od Sterije da bi mu mogao ostati što vjerniji. Za ovo vrijeme je, upravo zahvaljujući takvom postupku, izvukao ono što je u Sterijinoj komediji najvrijednije, a što se u 130 godina njenog života najviše izgubilo: žestoka satira vrlo konkretnih političkih ponašanja.
Dalibor FORETIĆ