15. JUGOSLOVENSKE POZORIŠNE IGRE
20. maj – 1. jun 1970.
Zoran Petrović
SELO SAKULE, A U BANATU
scenario i režija Dimitrije Đurković
Srpsko narodno pozorište, Novi Sad
Selo Sakule, a u Banatu je i raspevana i raspričana knjiga, ali nije pozorišni tekst. Nije scenski, a ipak je možda sceničan. Zapisi Zorana Petrovića, pa i njegovi dijalogizirani razgovori, kreću se bez početka I teku bez kraja, kao ravnica. Ali o toj našoj ravnici i ljudima ravnice ovi zapisi govore rečima i slikama, i prizorima svežim i nepatvorenim, kao iz zemlje tek izvađen krompir.
Pošao sam od Sakula s kraja 19. veka i stigao do Sakula odmah posle Drugog svetskog rata. U centar ovog panoramskog prikazivanja, u zrno igre, stavio sam jednu običnu porodicu s kojom se i oko koje se dešava život sela, život nacije i, razume se, najviše onaj lični. Nije nikakvo otkriće ali uzbuđuje me misao da ravnicom dolaze i prolaze rodne i zle godine, ratovi i slobode, a čovek ravnice živi i u nova jutra pozdravlja nove petle.
Dimitrije ĐURKOVIĆ
…Selo Sakule je poema o dobroti, o blagosti, o praštanju, o velikom djetetu što se zove čovjek i još – Banaćanin. Reditelj Dimitrije Đurković i glumci Srpskog narodnog pozorišta igrali su ovaj šarmantan i nadahnuti tekst kao „kod kuće“, kao dio sebe. Sve je bilo toplo, prisno, i tužno, i smiješno u isti mah. Nizale su se scene, tekli su dani i godine, umiralo se i rađalo, ali vedrina i vjera u život ostajali su nepomućeni i radosni. Neokrnjeni…
Josip LEŠIĆ