Izaberite stranicu

43. STERIJINO POZORJE
26. maj – 3. jun 1998.

Petar Petrović Njegoš

GORSKI VIJENAC

adaptacija i režija Branislav Mićunović
Crnogorsko narodno pozorište, Podgorica

…Da bi postigao intenzitet i promjene ritma, izbjegao monotoniju pričanja i statičnost, reditelj je sve „male“ priče „slio“ u veliku priču borbe za opstanak, koja u njegovoj verziji – vjerujem i u Njegoševoj, ako se „pažljivo“ čita – više nije borba protiv Turaka i poturica već bratoubilački rat, rat, u biti, čovjeka protiv čovjeka što je suštinsko pitanje opstanka i humanosti…

Da bi, do krajnjih konsekvenci, izveo svoju ideju, svoj koncept o besmislenosti, o kataklizmičnosti bratoubilačkog rata, Mićunović mijenja sam kraj Njegoševog epa: Vuk Mandušić, kao paradigma ratnika i junaka, mrtav je a Vladika Danilo, sa mrtvim Mandušićem na ramenu, izvodi dans makabr, ples smrti kao rekvijem za izginule ali i pobjednički ples u kojemu mu se pridružuje ona dama s djetetom, iz druge „priče“, iz „drugog“ svijeta…

Veselin RADUNOVIĆ